Upornost, pravilan odabir zanimanja i dobra motivacija- tri su ključne stvari da u onome što radiš budeš najbolji, a to jako dobro zna Zoran Grahovac (23), koji u četvrtak brani diplomski rad na Mašinskom fakultetu u našem gradu i, po svim zabilježenim rezultatima, ne postaje samo inženjer- već i najbolji student u istoriji ove ustanove. Uz to tek je peti student, od 246 upisanih u svojoj generaciji, koji je stigao do diplomskog. Ostali još uvijek muče borbu sa ispitima, a oko dvije trećine ih je poodavno odustalo od studiranja.

Kako mu je to pošlo za rukom, priča sam za portal banjaluka.com, sjećajući se proteklih godina studiranja, učenja, ali i studentskog aktivizma, i sporta, jer je u svim ovim oblastima bio poprilično aktivan. Razgovarati s njim pravo je zadovoljstvo i ako neko ima predrasude i misli da će pred sobom vidjeti prizor iz američkih filmova- mladića sa dioptrijskim naočalama, koji se snalazi samo u nauci, grdno se vara. Širok nivo znanja, mladalačka volja i želja, ali i veliko životno iskustvo, uprkos mladim godinama, ono je što krasi ovog, slobodno možemo reći- veselog i nasmijanog budućeg naučnika.

Prekosutra postajete inženjer, a rezultati kažu da ste najbolji student u istoriji mašinstva u Banjaluci. Kako se osjećate?

Poprilično sam uzbuđen. Ovo je kruna mog prvog ciklusa studija. Na dvije godišnjice Mašinskog fakulteta do sada sam proglašavan studentom generacije. Poslije odbrane diplomskog rada, diplomiraću prosječnom ocjenom 9.58 i ti rezultati govore da sam, mada je malo neskromno da to sam kažem, jedan od najboljih studenata mašinstva do sada u Banjaluci. Već ranije sam, zahvaljujući rezultatima dobio stipendiju Fondacije „Dr Milan Jelić“ za talentovane i najuspješnije studente, kao i stipendije Vlade RS i njemačke fondacije „Welt der wunder“ , kao i stipendiju „Srđan Aleksić“. Prošle godine bio sam pozvan, kao jedan od šest najboljih studenata Univerziteta, na prijem kod predsjednika Republike.

Šta vam je bila motivacija da postignete ovakve vanserijske rezultate?

Kada sam upisao fakultet, odmah sam sebi podigao ljestvicu i odlučio da ću to uraditi kako treba. Zahtjevalo je to mnogo odricanja i rada, ali evo- isplatilo se. Od početka sam znao da je mašinska struka u velikoj ekspanziji i da dobar stručnjak , može jako dobro i da živi od ovoga posla. Mehatronika- smjer koji sam odabrao- nudi širok spektar mogućnosti, jer kombinuje i mašinstvo i informatiku i elektrotehniku.

Treba li se odreći mnogih zadovoljstava tokom studija da bi postigao ovakve rezultate?

Odreći ne, ali fokusirati da. Uporedo sa studiranjem, mnogo sam putovao, bavio se sportom, čak i sa kolegama osvajao medalje u rukometu na Mašinijadama. Nakon perioda posvećivanja učenju, uzimao sam sebi periode opuštanja i relaksacije. Za sve ima vremena, kada se ono dobro rasporedi.

Išli ste i na „Work and travel“, mnogo radili, dobili stipendije. Praktično ste sami sebi finansirali školovanje?

Stipendije, kao priznanja za postignut uspjeh, značajno su pomogle i omogućile mi adekvatno studiranje. Takođe, koristio sam programe Work and Travel, te na taj način putovao, radio i uspjevao da zaradim, kako bi finansirao studije i život tokom studija. Definitvno je moguće ostvariti određenu finansiju nezavisnost tokom studiranja, ali je svakako potrebno dosta upornosti za ostvarivanje istog.

Za vrijeme studiranja bili ste i studentski aktivista?

Jesam, tokom čitavih studija sam bio aktivan i na tom polju. Bio sam član Senata Univerziteta, predsjednik Studentskog parlamenta, predsjednik Studentske organizacija Mašinskog fakulteta, te sekretar Unije studenata Republike Srpske. Takođe, član sam Komisije za osiguranje kvaliteta Univerziteta, a bio sam član Naučno – nastavnog vijeća Mašinskog fakulteta i član AEGEE-Evropa, AEGEE Banjaluka Evropskog studentskog foruma.

Sad ste svršeni student. Ima li za vas posla?

U prethodnih neokliko godina bilo je jako malo posla za mašinskog inžinjera, ali sada se privreda budi, pogotovo mala i srednja preduzeća i ima mnogo potražnje za mašincima, pogotovo za stručnjacima iz ovog smjera. Sve više se prelazi na automatizovane sisteme proizvodnje i potreba se povećava. U inostranstvu je zaista velika potražnja za ovim profilom, odmah iza potrebe za IT stručnjacima.

To znači da možete lako do posla u npr. Njemačkoj?

Da. Mogu. Govorim njemački i naravno engleski, a otvorenih radnih mjesta ima. I to je česta pojava da mnogi završe fakultet i odu. Ali, treba reći da ima posla i ovdje, jer nema države bez dobrog mašinskog inžinjera. Vjerujte da nema.

Pa, želite li Vi otići odavde? Govorite dva jezika i imate kvalifikacije?

Mislim da otići u inostranstvo nije nešto strašno, nekakav bauk. Prvenstveno tu mislim na studiranje tamo. To može ljudima da donese nova iskustva i poznanstva i unaprijedi njihovo znanje. Problem je kada ljudi bježe van, jer ovdje nemaju egzistenciju. Što se mene tiče, ako bih imao dobre uslove, naravno da bih radije ostao ovdje da živim i radim.

Upisujete i naredni ciklus studija. Vidite li sutra sebe kao inženjera, ili možda predavača na fakultetu?

Mislim da bi pun pogodak bila kombinacija toga. Rad u struci i unaprijeđivanje moga znanja, a na drugoj strani prenošenja tog znanja mladim ljudima. Ako budem birao, najradije bih se opredijelio za tu opciju.

Priznanja koja je Zoran dobio tokom studija